TOUGH LIFE - Priča o lancanju i povijesti lađe

Povijest lađe

Neretva, u antici poznata pod imenima Naron, Narenta ili Nestos, rijeka je koja neretvanima znači izvor života, posebno iz perspektive plovnog puta i načina prijevoza.

Stotinama godina, sve do početka 1970.-ih godina, osnovno prijevozno sredstvo u Dolini Neretve bile su dvije vrste drvenih čamaca, lađa i trupa. Lađe su značajno veće od trupa i bile su osnovno teretno prijevozno sredstvo u dolini Neretve, a trupe su uglavnom služile u prijevozu ljudi rijekom i uskim kanalima.

Neretvanske lađe nemaju kormilo, zbog toga što su većinom plovile po plitkim vodama. Umjesto kormila upotrebljava se parić, veslo dugo 4 metra.

Lađe i trupe bile su neophodne ljudima donjoneretvanskog kraja jer je cijela dolina ispresijecana rijekama, pritocima, rječicama, barama, kanalima i jezerima.

Lađa se je u prošlosti upotrebljavala za razne svrhe, za prijevoz životinja, poljoprivrednih proizvoda, trave, gnojiva, sijena i slame, žala i drva. Služila je za prijevoz namještaja i ljudi, koristila se u sprovodima i svatovima. Sa lađama i trupama se je išlo u lov na jegulje, žabe i ptice.

Lađa ima svoj prepoznatljivi izgled, duga je 7 do 8 metara i široka 2,5 do 3 metra te može prevoziti od 30 do 35 ljudi i velike terete između 2,5 i 3,5 tone. Vijek trajanja lađe je vrlo dug, kako zbog kvalitete materijala tako i zbog njene vrijednosti za ljude pa je boljim čuvanjem lađa mogla dosegnuti starost čak između 80 i 100 godina. Iznajmljivanje lađe naplaćivalo se u visini težačke dnevnice.

Lancanje lađe na Neretvi

Lađama se je moglo ploviti na više načina. Parićanjem tj. veslanjem uz i niz rijeku, idrenjem tj. jedrenjem kada se postavlja jarbol i jedro te se plovi uz pomoć vjetra ili lancanjem kada su lađu na dugačkom konopu vukli ljudi ili konji krećući se pješice uz obalu.

Taj posao, zvan "lancanje", radile su u pravilu žene, dok je muškarac sjedio u lađi i upravljao njome tj. timunio ili kormilario. Ako bi lađu vukle žene i muškarci kojih bi ponekad bilo i desetak, žene bi išle prve, a na kraju reda je najviši muškarac, sa svrhom da prebacuje konop preko visokih predmeta uz obalu. Lancanu tj. konop se drži na ramenu suprotnom od rijeke tako da ne klizi s ramena. Brzina vožnje odgovara brzini hoda pješaka. Konop je debeo 10 milimetara, a dug je od 30 do 50 metara te se vezuje za vrh jambora tj. jarbola lađe.

Lađa danas

Tradicionalni oblik i konstrukcija lađa očuvani su sve do danas. Lokalni poljoprivrednici i danas koriste lađe i trupe za prijevoz proizvoda cijelom dolinom, kanalima do tržnica uz rijeku Neretvu.

Također, lađa je osnovno sredstvo u današnjoj turističkoj ponudi doline Neretve. Fotosafari ili Safari Neretvom predstavlja kružne obilaske doline Neretve mnogobrojnim močvarnim kanalima i rukavcima.

Zanimljivost: jedna od Nagrada grada Metkovića nosi naziv "Lancarice" i krasi je reljef lancarica, žena koje vuku lađu, autora kipara Živana Bjelovučića.

Maraton lađa

Najveće zasluge za očuvanje, revitalizaciju te promociju neretvanske lađe pripadaju Maratonu lađa, amaterskom sportskom natjecanju ovim tradicionalnim autohtonim neretvanskim plovilima, koje se održava jednom godišnje u organizaciji Udruge lađara Neretve. Tom prilikom više od trideset ekipa od po 12 ljudi vesla 22,5 km od Metkovića do Ploča.

Natrag na etikete