NO MAN's LAND - Priča o ničijoj zemlji - melioraciji doline Neretve

Močvara

Dolina Neretve nekada je bila močvarno i neplodno tlo obraslo močvarnom vegetacijom s mnoštvom različitih ptica i riba te je u kombinaciji sa sredozemnom klimom predstavljalo izvor mnogih bolesti od kojih je najpoznatije smrtonosna malarija. U tom trenutku stanovništvo doline Neretve nije znalo kako sanirati i iskoristiti močvarno zemljište te izmijeniti inicijalni krajobraz.

Jedan od prvih pokušaja da se od močvarne doline stvori obradiva površina dogodio se je u razdoblju od 1881. do 1889. godine kada je izvršena regulacija toka rijeke Neretve od grada Metkovića do grada Ploča. U tom trenutku samo zemljište oko delte još uvijek nije bilo meliorirano.

Početak melioracije

Početkom prvih melioracija i promjena u toku rijeke Neretve, stanovništvo doline Neretve svojim aktivnostima započinje značajnije utjecati i mijenjati prirodna obilježja delte Neretve, mijenjati sami izgled doline te time utjecati na gospodarske aktivnosti i naseljenost doline.

Prokopavanje tj. jendečenje močvarnog tla prvi je pokušaj melioracije doline Neretve. Jendečenjem tj. prokopavanjem kanala (jendeka) i gomilanjem materijala čestice zemlje su izdignute iznad razine vode i utjecaja mora. Jendeci su uvijek iskopavani okomito na tok rijeke te su tijekom vremena definirali pojavu „kazetnog“ krajobraza doline Neretve po kojem je ona danas i prepoznatljiva.

Stanko Parmać

Glavni pokretač i inicijator melioracije doline Neretve nije arhitekt, već inteligentni i odlučni umirovljeni časnik i ratni heroj Stanko Parmać koji je rođen u Metkoviću 1913. godine.

Školovan je u Šibeniku te se početkom Drugog svjetskog rata priključuje partizanskim odredima Dalmacije. Stanko Parmać se kao komandant isticao točnom procjenom situacije, smjelošću u rukovođenju jedinicama i iznimnom upornošću. Proglašen je narodnim herojem 1953. godine.

1959. godine Stanko Parmać se vraća u rodni kraj doline Neretve sa ciljem da realizira projekt melioracije postojećih močvara i stvaranja boljih životnih uvjeta stanovništva doline Neretve.

Stanko Parmać nije imao nikakvog agronomskog znanja ali 1959. godine osniva Poljoprivredno-industrijski kombinat "Neretva" u Opuzenu gdje dužnost direktora obnaša sve do 1976. godine. Sve počinje inicijativom i ugovorom sa organizacijom Ujedinjenih Naroda FAO o projektiranju i izgradnji melioracijskog sustava delte rijeke Neretve.

Stanko Parmać je zbog unapređenja uzgoja agruma birao i okupljao priznate domaće i svjetske stručne eksperte za agrumarstvo koji stvaraju inicijalna pravila za planiranje teritorija i pripremu tla, te jasne smjernice za razmake sadnje, zaštitu nasada od vremenskih neprilika, te pravilno navodnjavanje nasada. Pritom se iznose preporuke i prijedlozi koji su postali putokaz daljnjeg napretka agrumarstva u dolini Neretve.

Navedena strategija i odluke regulacije teritorija rezultiraju novom i drugačijom deltom Neretve te inspirativnim krajolikom.

Nove obradive površine usmjerile su daljnju agrarnu djelatnost, ali su inicirale i čitav niz promjena u cjelokupnom gospodarstvu, demografskim trendovima i načinu života te potakle izgradnju naselja i infrastrukture. Promjene se bile takvog karaktera da su utjecale na podizanje standarda života u dolini Neretve.

Dolina Neretve danas

Danas je dolina Neretve prostor isušenih močvara, kultiviranog zemljišta "kasetnog" oblika sa modernim, komercijalnim kulturama. Novozasađene kulture i ostaci močvarnih prostranstava daju tom prostoru dominantni zeleni vizualni identitet koji ga čini potpuno drugačijim od ostatka hrvatske obale.

Svatko tko je jednom prolazio dolinom Neretve ostao je zapanjen ljepotom krajolika i precizno isprojektiranim teritorijem koji je nastao jednostavnim ali promišljenim nasipavanjem i oduzimanjem tla. Stvoren je prostor inspirativnog prirodnog crteža nalik na ogromnu i prostranu land-art intervenciju, bogatu prostornu matricu kanala, sprudova, otoka, puteva i vegetacije uklopljenih sa zatečenim prirodnim brežuljcima u nevjerojatan prostorni projekt.

Natrag na etikete