Etiketa - I'LL BE BACK

Stjepan Filipović rođen je u Opuzenu 1916. godine. 1937. godine priključio se radničkom pokretu i prvi put uhićen je i osuđen na godinu dana zatvora, a 1940. godine pridružio se Komunističkoj partiji Jugoslavije.

1941. godine kada je počeo rat u Jugoslaviji bio je pripadnik narodnooslobodilačkih partizanskih odreda. U prosincu 1941. godine zarobili su ga četnici. U četničkome zatvoru bio je mučen i zatvoren s ostalim zarobljenim partizanima, te je potom prebačen u logor koji je bio pod kontrolom Nijemaca. Nakon toga je predan njemačkom Gestapu i premješten je u Beograd pa u Valjevo gdje je Presudom njemačkoga vojnog suda Filipović je osuđen na smrt vješanjem.

Obješen je u Valjevu 22. svibnja 1942. godine, 15 minuta ranije nego što je bilo predviđeno. Na putu do pogubljenja i kod vješala, pred mnoštvom koje je dovedeno gledati javno vješanje, glasno je uzvikivao:
"Stojite i gledate. Ako budete samo stajali i gledali, neprijatelj će i vas ovako jednog po jednog vješati. Smrti se ne plašite. Ona nije ništa. To ćete vidjeti kroz nekoliko trenutaka kada ja budem umirao. Nije smrt strašna ako se zna za što se umire."

S tim je riječima Opuzenac Stjepan Filipović, proglašen narodnim herojem 1949. godine, ušao u povijest svjetskog otpora fašizmu. Njegovo tijelo je na mjestu vješanja ostavljeno još nekoliko dana, a potom je odneseno u nepoznatom pravcu i ne zna se gdje je pokopan.

Slavna fotografija je snimljena 22. svibnja 1942. godine, nekoliko trenutaka prije nego će Stjepan Filipović biti obješen.

Fotografija koja prikazuje Stjepana Filipovića s uzdignutim šakama pod vješalima i s omčom oko vrata obišla je svijet i postala dio stalnog postava Memorijalnog muzeja holokausta u Washingtonu, a svojedobno je bila izložena i u sjedištu UN-a koji se njime posebno ponosi jer predstavlja jednu od najupečatljivijih uspomena na borbu protiv fašizma zajedno sa svim drugim artefaktima koji prikazuju ključne trenutke povijesti čovječanstva.

Stjepan Filipović je u cijelom svijetu simbol i sinonim slobode, hrabrosti, požrtvovnosti, solidarnosti i vjernosti u zalaganju za pobjedu dobra nad zlom.

U rodnome Opuzenu podignut mu je spomenik 1978. godine. S ponosom su Neretvani godinama gledali njegov kip uzdignutih šaka vozeći se magistralom pored Opuzena, sve dok junak nije postao kolateralna žrtva sljedećega rata. U noći s 17. na 18. srpnja 1991. godine njegov spomenik u Opuzenu je miniran i uništen. Počinitelji tog vandalizma nisu do danas pronađeni a spomenik još nije obnovljen.

Zajednica koja ne poštuje i ne stremi idealima pravde, jednakosti i solidarnosti je društvo sramote. Nemoguće je Stjepana Filipovića izbrisati iz memorije budući da tako jaki i veliki simboli poput Stjepana Filipovića žive vječno. Jer Stjepan Filipović je ponos svijeta, Opuzena i doline Neretve.

Obnova spomeničkoga kompleksa Stjepanu Filipoviću ušla je među sedam prioritetnih na državnoj razini i novac je osiguralo Ministarstvo kulture Republike Hrvatske, ali…

S ovim ćemo završiti osvrt o našem otpisanom heroju uz poruku na etiketi I'LL BE BACK.